srijeda, 09.02.2011.
|
Pocni pisati blog. netko mi je rekao.
Jucer na kavi. I pomislih Pa da, zbilja... zasto ne? Prestala sam ga pisati u jednoj fazi zato sto... sam ga prerasla. Zato sto sam shvatila da je citaniji nego sto sam mislila da ce biti... zato sto nisam bila anonimna... zato sto se manje vise cijela galerija likova iz mojih postova pronasla i prepoznala... zato sto vise nisam htjela da bas svi znaju o cemu razmisljam i sto mi se u kojoj fazi dogadja. Koji je uopce zadnji datum na tom blogu? Pise 11.06.2009.... ajme, sto je to davno bilo. A ajme, sto li se sve izdogadjalo u tih godinu i pol. Zivot zaista pise romane. No, dobro... di sam danas, a di sam bila tada?  Tada sam jos radila u firmi s informaticarem. Bila jednako zaludjena njime kao i 4 godine prije toga. Par mjeseci kasnije prelazim na drugi posao jer gotovo svi u firmi dobivamo otkaze. Srecom, s otkazom sam dobila i ponudu da prijedjem u jedan knjigovodstveni servis pa eto... odlazim tamo. Tu negdje s informaticarem gubim kontakt, mada se to osvjezilo nesto manje od godinu dana kasnije da bi danas opet bilo mrtvo. A jebiga... nikad ne znas sto ce biti dalje. Pusti, pusti... nikad se ne zna. Radim u tom servisu godinu dana... pa i tamo dobivam otkaz. Je, je... u godinu dana sam dobila dva otkaza pa ljetos prelazim na treci posao na kojem sam i danas. Pitala me neki dan jedna cura Kak si uspjela tako brzo nalaziti poslove? Valjda sam imala srece. Stvarno, na kraju se poklopilo da idem s posla na posao, a ustvar dobila sam otkaze i onak... ajde ti nadji novi posao u 2-3 tjedna, a ova kriza i recesija je. I jos ljetos od svih firmi u kojima sam bila na razgovorima sam bas za ovu rekla E, tu bih radila! i eto me... tu danas i radim. I mislim ostati neko duze vrijeme jer mi je ok. No, dobro... Jos uvijek sam u istom stanu, jos uvijek imam istog macka. Moj Figa sada ima jedno 4 godine i pravi kucni debeli macak je. Od bitnijih muskih koji su mi prosli kroz zivot u zadnjih godinu i pol su... hm... informaticar (jedan i jedini  ), skladistar (on je radio u skladistu susjedne firme kad sam radila u servisu onih godinu dana) i ... susjed (ah, to je neki... ustvari, uopce ne znam da li je vrijedan spomena, ali ajde... spomenut cu ga jer smo se maloprije vidjeli).Eh, limac! Limac, klinac, dj, kako god... jel se sjeca netko njega? Njega sam razvlacila ovuda uzduz i poprijeko, cini mi se.... upoznali smo se 2007... je, je... manje-vise smo cijelo ovo vrijeme u kontaktu s kracim ili duzim pauzama, mada se nismo vec jako dugo vidjeli, ali planirali smo... Trenutno si nismo nesto dobro, ali nekak uopce ne sumnjam da cemo si opet biti. To je to od bitnijih muskih u mom zivotu. E.... faks sam zavrsila krajem 2009, tko bi rekao... i sada idem na neki tecaj za posao, ali kasnije o tome. Jos sam i na vozacki u medjuvremenu krenula, ali to sada malo stoji sa strane... malo vise. Eto... svasta se promijenilo. Ali lijepo je vidjeti da se na ovom blogu nije bas nista promijenilo. Alat po kojem se piskara s druge strane je jos uvijek isti kao i prije godinu i pol. Ok, ovo je malo zalosno, ali dobro... sto sad. Moj dizajn se nesto opako sjebao, ali dobro... pustimo sad to, to mi nije prioritet. Budem ga uljepsala kad cu imati volje i vremena. I to je to... mislim da cu poceti opet pisati. Mozda i vratiti sve postove jos od 2005, tko ga jebe. A da... namjerno sam ostavila ovaj nick jer onak... ovaj nick ima proslost. I sve je tada bilo napisano pa ako se i nadovezem na nesto iz proslosti... eto, sve tu pise. I da... ako ovo slucajno netko i cita... ostavite me da zivim u neznanju. Hvala. |
